doba nesigurnosti

pjesma o prolaznoj požudi

rekla je bit ću nancy
jebat ću se na zadnjem sjedištu.
htjela je muškarca
a dobila beskičmenjaka.
zaljubljena u nesigurna koljena
petnaestogodišnjakinja.
da bi zapravo bila nancy
mora imati crveni ruž
i puno opscenih misli
zar ne?
tvoj beskicmenjak voli razvratnost?
noćas će odbaciti svoju superiornost,
tek nakratko.
ja sam uvjerena da će biti sa stilom
samo, bojim se što će joj jutro donijeti
na kraju, droljasti je ruž najlakše skinuti...


_______________________________________________________

ovu pjesmu napisala je moja prijateljica a posvetila ju je svima koji bi i svoje dostojanstvo (i ne sluteći to) izgubili zbog potrebe za ljubavlju...

danasnja prica

on ima krvave oci i cesto brise nos
ona ima oci pune suza i puknutu usnu
plakala sam cijelo popodne
razmisljala kako on upravo mirise tudu kosu
ne zelim vise plakati
ne zelim ga vidjeti ne zelim znati sto radi gdje je
kako mu pada nasa razdvojenost
zbogom jedini zbogom
nikad vise nikad vise
ostajes sam
samo ti i isprazne ljepote
a ja
ja cu zadrzati svoju krv
poklonit cu je nekome kao los dar za VALENTINOVO
krvavo valentinovo

oda prevari

Ne volis me,
nemas ti te potrebe
ja i ti imamo razlicita videnja ljepote
trepavice i ruka u ruci to je meni lijepo
nerazvijena koljena petnaestogodisnjakinje
to je tebi lijepo
moji su nokti izgrizeni i nisam dovrsila lakiranje
imam problema i cesto sam tuzna
ipak ponekad mi se dogode lijepe stvari
danas imam svoj ponos svoju svijest i dostojanstvo
sutra necu imati nista osim jednog prokletog vrhunca
i cigarete minutu poslije...

Nisu stihovi bili dovoljno tvrdi da ostanu trajni spomenici,
hladna sam i lazljiva
uvjerena u vlastitu pobjedu
hodam a i ne razmisljam o tome
previse je vremena proslo od posljednjeg osmijeha
netko drugi
LJ U B O MO R A.
izjeda moje stanice
neobicni ljudi i oni sasvim obicni
zajedljivi,krvolocni
ne smijem zavrsiti ovako rano ili ovako kasno
odavno sam izgubila moc rasudivanja
nece sve zavrsiti sa mnom
kao sto nije ni pocelo
moram ici nesto je trulo u meni

jedini moj

ujutro kad se probudis nazovi me(znam koliko mrzis pisati poruke)
nemoj piti crnu kavu
i MOLIM TE nemoj gutati tablete
volim te
xxx

otisci u pepelu istina na vjesalu
tragovi beskraja mali dodiri
jedva osjetni
ostavljena da cekam...
zauvijek
dodiri prstima BOLNI
o kako je tesko biti covjek...
kako je tesko ne plakati, a jos teze pjevati o samoci
ne mogu si pomoci
moram te tetovirati
na kozu
duboko ispod pora
ispod sminke i lazi
obmanjujem i najdraze
koji su mi nekad poput najgorih neprijatelja
ostavljaju me da cekam...
zauvijek
zatvaraju me u:
cahure njihovog neznanja
suze smrtnih neprijatelja
o kako je tesko biti covjek